(VIDEO)U nama koji smo postali STRANCI ostaće uvijek sijećanja na zemlju odakle smo došli i na sve naše ljubavi koje smo…

Čuveni Rade Šerbedžija je 1994.godine u Londonu napisao pesmu koja će biti još dugo, dugo aktuelna. Pesma koja ne ostavlja nikog ravnodušnim i za koju je sam Rade rekao :

“Ovu moju pjesmu sam napisao u Londonu 1994 godine , kada sam sa mojim prijateljem Zlatkom Arslanagicem – Zlajom,radio na nasem CD -u….saljuci neku nestvarnu poruku u nase krajeve koje smo napustili. Neki nas svijet koji se pred nasim ocima raspao…Te beskrajne tuge i rastanke koje smo svi skupa sa sobom ponijeli i uz koje smo dva puta ostarjeli ali uz koje smo i dvostruko kao ljudi odrasli i sazreli….U nama koji smo postali STRANCI ostace uvijek sijecanja na zemlju odakle smo dosli i na sve nase ljubavi koje smo za sobom ostavili ali i ponijeli sa sobom u novi zivot….
I ovih teskih dana kroz koje danas prolazimo bivamo cvrsci i jaci jer mi smo cvrsta raja…
Hvala Miroslavu Tadicu na ovoj divnoj muzici kojom me prati iz Los Angelesa…”

Part 9. Rade Serbedzija – Zaboravi

Ovu moju pjesmu sam napisao u Londonu 1994 godine , kada sam sa mojim prijateljem Zlatkom Arslanagicem – Zlajom,radio na nasem CD -u….saljuci neku nestvarnu poruku u nase krajeve koje smo napustili. Neki nas svijet koji se pred nasim ocima raspao…Te beskrajne tuge i rastanke koje smo svi skupa sa sobom ponijeli i uz koje smo dva puta ostarjeli ali uz koje smo i dvostruko kao ljudi odrasli i sazreli….U nama koji smo postali STRANCI ostace uvijek sijecanja na zemlju odakle smo dosli i na sve nase ljubavi koje smo za sobom ostavili ali i ponijeli sa sobom u novi zivot….I ovih teskih dana kroz koje danas prolazimo bivamo cvrsci i jaci jer mi smo cvrsta raja…Hvala Miroslavu Tadicu na ovoj divnoj muzici kojom me prati iz Los Angelesa…

Publiée par Rade Serbedzija official sur Mardi 7 avril 2020

Ako me sretneš negdje
u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme..

Sretni me
kao da me srećeš prvi put
nismo li se mi već negdje vidjeli
kaži i zaboravi

Zaboravi, dane koje smo
nekada zajedno i noći zaboravi
gradove kojima smo mjenjali imena
i ucrtavali u karte samo nama
dostupne

Onaj hlad pod maslinama
u našoj uvali, uvali mirnih voda
otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio

Zaboravi da si ikada rekla
da me voliš
i kako se nikada, nikada
nećemo rastati

Treba zaboraviti naslove knjiga
koje smo zajedno čitali
filmove koje smo gledali
Hemfri Bogarta i Kazablanku
naročito zaboravi

Ulicu divljih kestenova
s početka Tuskanca

I onaj nas poljubac na kiši
za koga bi znala reći
nikada neću zaboraviti
molim te zaboravi

I kada ti kažem da zaboraviš
kažem ti to zato što te volim
kažem ti to bez gorčine

Otvori oči ljubavi
našim gradom prošli su tenkovi
odnijeli su sobom sve što smo bili
znali, imali, zato, zaboravi

Čemu sjecanja
pogledaj kako trešnja u tvome vrtu
iznova cvjeta svakoga proljeca
nasmiješi se jutru koje dolazi
zagrli bjelinu novih dana i zaboravi

Kasno je već dragana
hoću da kažem, zreli smo ljudi
to jest, nismo više djeca

I znam da nije lako
i znam da možda i boli
ali pokušaj, molim te
pokušaj zaboravi

I ako me sretneš
negdje u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me srećes prvi put
hej, nismo li se mi vec negdje vidjeli
kaži i zaboravi

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Laisser un commentaire

17 + 5 =