
To je dovelo do ovog neverovatnog paradoksa: nakon što su zapadne sankcije odlučile dan posle invazije Ukrajine, Rusija je prodala manje nafte i gasa, ali je zaradila više! Jer u međuvremenu je cena gasa skočila. Teško je dati precizne cifre, jer su nestabilne, ali cena gasa je za šest meseci učetvorostručena!
Još jedan paradoks: evropske zemlje će kupovati rafinisane proizvode iz Indije ili Turske, dobijene ruskom sirovinom. Kako možemo priznati da Erdoganova Turska, jedan od omiljenih neprijatelja Emanuela Makrona, može na taj način naplatiti procenat na proizvod koji je mogao biti kupljen direktno iz Rusije?
Ovaj evropski blef, koji je potpuno propao, izazvao je i zabrinjavajuće preispitivanje praksi koje se odnose na životnu sredinu. Nema više govora o vrlinama ekologije u zapadnim ustanovamacentrima. Iako određeni „radikalni” evropski ekolozi nastavljaju da nadmašuju neophodnu borbu protiv globalnog zagrevanja, oni koji su povezani sa različitim vladama su, s druge strane, utišali svoje tvrdnje.
U Nemačkoj su čak priznali ponovno otvaranje elektrana na ugalj, koje su prepoznate kao izvori energije koji najviše zagađuju. Tradicionalne stranke nastavljaju, sa svoje strane, da drže, bez ubeđenja, dogovoreni diskurs o ovoj temi. Ali to teško da je iluzija.
nastavak na sledećoj strani