
Čekanje može trajati i preko godinu dana, a neki su prinuđeni da neprestano šalju mejlove kako bi ih prefektura uopšte primetila:
„Moraš non-stop da im dosađuješ, ja sam slala pet mejlova dnevno dok im nisam dosadila, pa su me pozvali da dođem po kartu“.
Neki su čak angažovali advokate:
„Moja ćerka čeka već tri godine, sada je dosije preuzeo advokat“.
Drugi korisnici savetuju da se lično ode do prefekture i pokaže mejl o odobrenju:
„Idite lično u prefekturu i pokažite im mejl, nekad je karta već gotova, ali ne pošalju SMS obaveštenje“.
Još jedna korisnica svedoči o komplikacijama i greškama u sistemu:
„Isti problem, ja sam im slala milion mejlova i zvala. Preuzela sam je posle godinu i po dana. I pogrešili su mi podatke i tako sad sve iznova.“
Ova svedočenja jasno pokazuju koliko birokratski sistem može biti neefikasan i iscrpljujući za one koji zavise od njegovog funkcionisanja. Dugotrajna čekanja i problemi sa zakazivanjem termina ostavljaju građane u neizvesnosti, često ih primoravajući da traže alternativne načine da dođu do svojih dokumenata.