
Socijalisti u četvrtak, 19. novembra, u Narodnoj skupštini predlažu legalizaciju boravka za stotine hiljada stranaca bez dokumenata koji rade u Francuskoj. Ovu inicijativu snažno podržava njihov predsednički kandidat Rafael Gluksman, a predlog se podnosi u ime „dostojanstva“ ljudi koji u zemlji rade i uplaćuju doprinose, ali im se i dalje uskraćuje boravišna dozvola.
„Oni rade u Francuskoj. Uplaćuju doprinose. A uskraćuje im se boravišna dozvola“, poručio je lider pokreta Place publique. Predlog će tokom dana rezervisanog za socijaliste braniti poslanik Pol Kristofl, počev od kasnog prepodneva ili sredine popodneva.
Šta podrazumeva predlog i ko se proziva
Predlog zakona predviđa automatsku legalizaciju („od punog prava“) za strane državljane koji mogu da dokažu najmanje šest meseci radnog angažovanja – uzastopnog ili sa prekidima – u poslednje dve godine. Prema procenama predlagača, ovom merom bi moglo biti obuhvaćeno oko 300.000 ljudi širom Francuske.
Poslanik Pol Kristofl ocenjuje da je dosadašnja praksa „legalizacije na kašičicu“ neodrživa i da je poslednji vladin zakon o imigraciji iz 2024. godine, koji predviđa regulisanje statusa za deficitarna zanimanja, suviše restriktivan i loše primenjen.
Šef poslaničke grupe socijalista Boris Valo pozvao je makroniste da „izađu iz licemerja“:
„Ne možete stalno da hvalite vrednost rada, a da je na kraju prezirete kada treba legalizovati one koji rade u kuhinjama naših komšijskih restorana, na gradilištima, brinu o našim roditeljima i učestvuju u ekonomiji ove zemlje.“
Politička računica i neizvesno glasanje
Ova rasprava za socijaliste predstavlja i priliku za političko pozicioniranje uoči predsedničke trke, u kojoj Rafael Gluksman – zasad uz slabiji rejting u anketama – pokušava da pretekne lidera Nepokorene Francuske Žan-Lika Melanšona i uđe u drugi krug ispred kandidata centra i desnice. Iz redova vladajuće stranke Renaissance na to odgovaraju kritikama da Gluksman nema sopstveni program i da se neprestano pravda kako nije makronista.
Predlog je tesno odbijen u nadležnom odboru, pa je njegov ishod u plenarnoj sali neizvestan i zavisiće od mobilizacije poslanika. Dok socijalisti računaju na podele unutar centra, većina poslanika Renaissance i dalje se protivi ideji da rad sam po sebi donosi automatsko pravo na boravak, mada ima i onih koji su spremni na razgovor o rokovima i načelno otvoreni za tu temu.
Tokom iste parlamentarne niše, socijalisti nameravaju da predlože i dvogodišnje produženje eksperimenta kontrole visine kirija, koji uskoro ističe, kao i ograničavanje marži rafinerija radi pojeftinjenja goriva, ukoliko za to bude dovoljno vremena.





