
…što je umereno privlačno
Ovaj predlog za nižu nadoknadu na osnovu prihoda – iako ima prednost što donekle smanjuje rashode za zdravstveno osiguranje – podriva francuski univerzalni model. U francuskom modelu nasleđenom iz uredbi iz 1945. godine, svako osigurano lice ima isti nivo socijalnog osiguranja za negu i lekove, bez obzira na njihov prihod. Ono što prelazi plafon pokrića često se nadoknađuje dopunskim zdravstvenim osiguranjem, koje je postalo obavezno za zaposlene.
Ideja nije sasvim nova; Ministar ekonomije Erik Lombard je već izneo ovaj predlog prošlog januara.
„Možda možemo dalje da segmentiramo kategorije stanovništva. Da li je zaista potrebno da vam se refundira 100% troškova lekova kada imate natprosečna primanja?“ ministar je pokrenuo pitanje na tv kanalu LCI pre nego što je ova izjava demantovana.
Član vladajuće stranke, Žan-Karl Grelije, takođe je prošlog maja podneo nacrt zakona kojim se ograničavaju preostali troškovi medicinskih konsultacija i lekova na osnovu procenta godišnjeg prihoda pacijenata.
Upitani ljudi za mišljenje na BFMTV-u, reakcije su bile različite: „Ljudi koji više zarađuju to zaslužuju“, reagovao je jedan klijent u apoteci. „Tako da ne vidim zašto bismo ih kažnjavali.“ Drugi kupci veruju da je naterati najbogatije da plaćaju više za zdravstvenu zaštitu „dovoljno fer“.
Ovu meru neki brane u ime socijalne pravde; Time se zaboravlja da je sadašnji sistem, iako nudi brigu po istoj ceni za sve, zasnovan na solidarnosti svakog pojedinca u percepciji doprinosa. „Najbogatiji ljudi plaćaju više od najsiromašnijih“, naglašava Filip Beset, predsednik Federacije farmaceutskih sindikata Francuske. „U Francuskoj imamo istinsku socijalnu pravdu, koja se ne zasniva na rashodima već na prihodima.
Dakle, težak predlog za prolazak. Pogotovo što bi razlikovanje nivoa pokrivenosti moglo imati pogrešne efekte i posebno dovesti u pitanje pristanak najbogatijih da plaćaju poreze za zdravstveno osiguranje koje im koristi manje direktno.