
Francuska se suočava sa novim talasom zakonodavnih mera usmerenih na suzbijanje urbanog nasilja i zaštitu javne i privatne imovine. U Senatu je otpočela zvanična rasprava o radikalno pojačanom predlogu zakona pod nazivom „Casseurs-payeurs“ (u prevodu: razbijači plaćaju). Ovaj pravni okvir nastao je kao direktan odgovor na ozbiljne nerede, nasilje i masovne pljačke koji su potresli zemlju tokom nedavnih demonstracija.
Nakon što su ulični incidenti naneli ogromnu materijalnu štetu gradskim jezgrima i preduzetnicima, senatska komisija je 21. oktobra usvojila znatno oštriju verziju zakonskog teksta koji je predložila vlada. Osnovna premisa zakona je jednostavna, ali revolucionarna u svojoj primeni: oni koji učestvuju u kolektivnom nasilju moraju snositi direktne finansijske posledice za uništenje koje izazivaju.
Proširena građanska i solidarna odgovornost
Tradicionalno, žrtve nasilja na protestima morale su individualno da dokazuju ko je tačno naneo štetu na njihovom izlogu, automobilu ili imovini, što je u metežu masovnih nereda često bilo nemoguće. Novi zakon suštinski menja ovu paradigmu.
Prema usvojenim odredbama, civilna odgovornost se može utvrditi za svaku osobu koja je svesno učestvovala u okupljanju tokom kojeg su počinjeni nasilje, pljačka ili uništavanje, čak i ako ta konkretna osoba nije lično razbila nijedan prozor ili zapalila kontejner.
Posebno oštru izmenu uneo je senator iz redova Republikanaca (LR) David Margueritte. Prema njegovom amandmanu, na udaru zakona našli su se i svi oni koji odbiju da se raziđu nakon zvaničnih policijskih upozorenja, a pri tom su svesni nasilja koje se odvija. Ovi učesnici mogu biti proglašeni solidarno odgovornima za celokupnu nastalu štetu, čime se otvara put da žrtve traže odštetu od bilo kog identifikovanog učesnika skupa. Zakon predviđa jasan finansijski limit i postavlja maksimalni prag od 10.000 evra po pojedincu na ime naknade štete.
Socijalne naknade na nišanu za naplatu duga
Jedna od najkontroverznijih, ali i najkomentarisanijih odredbi novog zakona jeste mogućnost da se dosuđene novčane kazne i odštete naplate putem zaplene određenih socijalnih davanja.
Ukoliko osuđeni izgrednici nemaju redovne prihode ili imovinu iz koje bi namirili štetu žrtvama, država bi mogla da posegne za sredstvima iz socijalnih fondova. Na listi davanja koja se mogu naći na udaru nalaze se:
APL (pomoć za stanovanje),
Allocations familiales (dečji dodaci),
RSA (prihod od aktivne solidarnosti, namenjen socijalno ugroženima).
Ipak, s obzirom na osetljivost ove mere, Senat je kroz raspravu naglasio da će se voditi računa o očuvanju zakonskog minimuma za preživljavanje, poznatog kao „reste à vivre“ (preostali novac za život), kako najsiromašniji slojevi ne bi ostali apsolutno bez ikakvih sredstava. Iz vlade i Senata poručuju da ovo nije automatska kazna niti oduzimanje pomoći po kratkom postupku, već mehanizam prinudne naplate pravosnažno dosuđenih dugova prema žrtvama vandalizma.
Oštrije zatvorske kazne i upotreba dronova
Pored finansijskih sankcija, zakon zadire i u sferu krivičnog prava. Predloženo je da se maksimalna zatvorska kazna za učešće u grupi formiranoj sa ciljem činjenja uništavanja i oštećenja imovine poveća sa jedne na tri godine zatvora, čime se šalje jasna poruka o nultoj toleranciji prema organizovanom uličnom haosu.
Konačno, u cilju rešavanja problema identifikacije maskiranih počinilaca u gužvi, zakon olakšava masovnu upotrebu sudskih dronova. Ovi uređaji pomagaće organima reda da precizno zabeleže kretanje i delovanje učesnika protesta, olakšavajući tužilaštvu i sudovima da u kasnijim postupcima neoborivo povežu osumnjičene sa počinjenim krivičnim delima.




