
Onima koji pristanu na dobrovoljan povratak država obezbeđuje avionsku kartu i novčani podsticaj. Iznos može dostići do 1.200 evra, uz dodatnih 600 evra za roditelje sa decom. Podsticaj se smanjuje što je obaveza napuštanja teritorije (OQTF) starija. Novac se najčešće isplaćuje neposredno pred ukrcavanje, putem kodova za Western Union.
Ovakav sistem, prema vlastima, omogućava da se zaobiđu dugotrajne procedure i česta odbijanja konzularnih propusnica (laissez-passer) od strane zemalja porekla, poput Alžira, koje nerado prihvataju svoje državljane nazad. Povratak osoba koje putuju dobrovoljno lakše prolazi na granicama zemalja prijema.
Posete pritvorskim jedinicama, poput one u Nanteru, deo su šire francuske strategije upravljanja migracijama i pritvorima. Centar funkcioniše kao administrativni objekat pod nadzorom policije i službi za granice, u kojem se zadržavaju migranti u postupku prinudnog udaljavanja sa teritorije Francuske.