
Posle velike pobede 1918. godine, Aleksandar je postao regent nove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a 1921. i njen kralj. U vreme dubokih nacionalnih i političkih sukoba, pokušavao je da očuva jedinstvo zemlje. Posle krvoprolića u Narodnoj skupštini 1928. godine, bio je primoran da uvede Šestojanuarsku diktaturu (1929), uveravajući narod da je to jedini način da se sačuva državna celina i mir.
Tog 9. oktobra 1934. godine, kralj Aleksandar je stigao u Marsej u sklopu zvanične državne posete Francuskoj, jednoj od najvećih saveznica Jugoslavije. Dočekao ga je francuski ministar spoljnih poslova Luj Bartu i general Žozef Žorž. Kralj je, uprkos predlozima obezbeđenja da koristi blindirano vozilo, seo u otvoreni automobil, želeći da pokaže poverenje u narod i prijateljsku Francusku.
Oko 16:20 časova, dok je pozdravljao okupljene građane, začuli su se pucnji. Atentator Vlado Georgijev Černozemski, član bugarske VMRO i saradnik ustaškog pokreta, zapucao je iz pištolja, smrtno ranivši kralja Aleksandra i francuskog ministra Bartua, koji je ubrzo preminuo.
nastavak na sledećoj stranici