
Iako ideja nije nova, do danas nikada nije realizovana. Jedno zapažanje je zajedničko svima: EU se suočava sa rastućom potrebom za kapitalom za ulaganje u ekološku tranziciju, inovacije, veštačku inteligenciju, odbranu i bezbednost. Međutim, kako naglašava izveštaj francuskog Ministarstva finansija iz aprila 2024. godine, „ni javni budžeti ni bilansi stanja banaka neće moći da podrže ovaj veliki investicioni poduhvat“.
Jasno je da ovaj finansijski neočekivani prihod ne može doći od vladinih subvencija, poreskih olakšica ili bankarskih kredita. Ostaje još jedan mogući put: usmeravanje evropske štednje ka kompanijama na Starom kontinentu.
Ne manjka ideja kako bi ulaganje štednje u Evropi bilo atraktivnije. Stoga se razmatra stvaranje evropske oznake za proizvode štednje uložene na Starom kontinentu ili izdavanje evropskih obveznica. Jedini problem ostaje nepostojanje sporazuma o harmonizaciji propisa, posebno poreskih, između različitih zemalja EU.
Otuda projekat „Unije štednje i investicija“, koji je predložio Fransoa Vileroj de Galo, a koji bi omogućio razvoj istinski jedinstvenog tržišta finansiranja. Zahvaljujući ovoj uniji, „možemo postići najbolje od onoga što Amerikanci postižu – finansije koje služe ekonomiji, u Evropi“, tvrdi on.