
Optužnica i suđenje u Hagu
Protiv Pavkovića i još trojice generala – Vladimira Lazarevića, Dragoljuba Ojdanića i Sretena Lukića – Haški tribunal je krajem 2003. godine podigao optužnicu za ratne zločine na Kosovu.
Pavković je izručen Hagu 2005. godine, gde mu je suđeno zajedno sa bivšim potpredsednikom Vlade Nikolom Šainovićem.
U presudi iz 2009. godine, Pavković je proglašen krivim po svim tačkama optužnice i osuđen na 22 godine zatvora zbog deportacija, prisilnih premeštanja, ubistava, progona i drugih nehumanih dela nad kosovskim Albancima tokom 1999. godine.
Presuda je postala pravosnažna, a Pavković je kaznu izdržavao u zatvoru u Finskoj. U istom procesu osuđeni su i Vladimir Lazarević, Nikola Šainović, Dragoljub Ojdanić i Sreten Lukić. Slobodan Milošević, tadašnji predsednik SRJ i prvooptuženi u povezanim predmetima, umro je u pritvoru 2006. godine, dok je Milan Milutinović bio oslobođen optužbi.
Odlazak generala koji je obeležio epohu
Smrću Nebojše Pavkovića zatvara se jedno od najtežih poglavlja u novijoj srpskoj istoriji – poglavlje generala koji su bili i ratnici i optuženici, heroji i zločinci, zavisno od toga s koje strane se istorija čita.
Tokom poslednjih godina, Pavković je i iz zatvora slao pisma i poruke u kojima je branio svoje postupke i tvrdio da je delovao „u skladu sa zakonom i vojnom čašću“.
Reakcije
Na vest o njegovoj smrti reagovao je i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je uputio telegram saučešća porodici i kolegama:
„Upućujem iskreno i najdublje saučešće porodici, prijateljima i saborcima, kao i svima koji su ga poznavali i poštovali. Tokom dugogodišnje službe ostavio je trag oficira koji je svoju dužnost obavljao sa snažnim osećajem odgovornosti, posvećenosti i pripadnosti Srbiji, vodeći brigu o ljudima sa kojima je radio i izvršavajući zadatke koji su mu povereni“, naveo je Vučić.
General između istorije i suda
Za jedne, Pavković je ostao branilac otadžbine u najtežim trenucima moderne Srbije; za druge, osuđeni ratni zločinac i simbol državne politike koja je završila u Hagu. Njegova smrt podseća da su posledice ratova devedesetih i dalje žive – i da se o njima i danas vodi borba, ne na frontu, već u istorijskim interpretacijama i kolektivnom pamćenju.