
Od komunista do suverenista
Babiš je jedan od najbogatijih ljudi u Češkoj i srednjoj Evropi, bivši član Komunističke partije koji je sarađivao s levicom, a sada se približava krajnjoj desnici. Njegova stranka ANO u Evropskom parlamentu pripada grupi „Patriote za Evropu“, zajedno s austrijskim Slobodarcima, francuskim Nacionalnim okupljanjem, Orbanovim Fideszom, italijanskom Ligom, holandskom Partijom za slobodu i španskim Voksom.
Sve te partije dovode u pitanje EU kao zajednicu vrednosti i saradnje, dok istovremeno koriste evropske fondove i beneficije.
Baršunasta kontrarevolucija
U Češkoj se, 36 godina nakon Baršunaste revolucije, pojavljuje svojevrsna „baršunasta kontrarevolucija“ koja približava vlast Moskovski nastrojenim, reakcionarnim akterima. Za razliku od drugih konzervativnih društava, u češkoj politici ne oseća se jak uticaj crkve, što bi možda unelo više hrišćanske solidarnosti.
Češka politika i buduća vlast sada su „motorizovane“ – po partijama kao što su Motoristi za sebe – koje deluju kao neka nova verzija Varšavskog pakta, ne više prisilno crvenog, već dobrovoljno crnog i braon.
Osovina Prag–Bratislava–Budimpešta
U srednjoj Evropi formira se osovina Prag–Bratislava–Budimpešta, koja će u Višegradskoj grupi i u EU zagovarati ideju deregulisanog saveza – finansijski korisnog, ali bez zajedničkih vrednosti.
Ovakva Unija po principu „uzmi šta ti treba, ne daj šta ne želiš“ postaje cilj mnogih uticajnih partija – od Nacionalnog okupljanja u Francuskoj do Alternative za Nemačku – koje su sve bliže vlasti.
Poljska, iako deo Višegradske grupe, zasad zazire od približavanja Moskvi zbog istorijskih razloga. No pitanje je koliko će toj tendenciji moći da odole Rumunija i Bugarska.
Hrvatska između Zapada i populizma
U 2026. godini na izbore izlaze i slovenački birači, koji trenutno prednost daju Janezu Janši, a on bi rado svoju zemlju pridružio pomenutoj osovini.
Gde je u svemu tome Hrvatska? Da li je pobeda Zorana Milanovića na predsedničkim izborima ove zime mali doprinos evroskepticizmu i populizmu? Hrvatska ostaje specifičan slučaj — zemlja koja često ide svojim putem, ali će i dalje težiti Zapadu, barem kroz turizam i Pesmu Evrovizije.