
Preporuka je jasna – badnjak treba spaliti istog dana, u crkvi ili u peći/kaminu, kako se narednih meseci ne bi vukao po ulicama i završavao na neprimerenim mestima.
I na kraju, jedan praktičan, ali često zaboravljen savet:
„Ne zaboravite da u tu vatru možemo staviti (u nekoj papirnoj kesi) i kalendare od prošle godine, stare pokidane brojanice… sve ono što nije u upotrebi, a osveštano je ili ima lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja… jer tim stvarima nije mesto u smeću, a nema logike ni da sve to taložimo kod kuće iz godine u godinu.“
Badnji dan nas podseća da je suština u veri, miru i odgovornosti, a ne u formi i sujeverju. Gde god da živimo – u Srbiji ili daleko od nje – čuvajući ove vrednosti, čuvamo i sebe, i tradiciju, i smisao Božića.