
Francuski portal i televizijski kanal koji se vidi na svim kontinentima TV5 MONDE, izneo je zanimljivu analizu posle izbora u Srbiji koja govori o sve većem gubitku ruskog uticaja među tradicionalnim partnerima i prijateljima. Mi vam tekst prenosimo u celosti:
Da li se bivše sovjetske republike i narodne demokratije oslobađaju uticaja ruske „velike braće“? Da li se bivše sovjetske republike i bivše narodne demokratije emancipuju od „velikog brata“ Rusije? U Istočnoj Evropi, Mađar Viktor Orban i Srbin Aleksandar Vučić izgubili su izbore. Ovo je gubitak uticaja koji se navodno širi i na Južni Kavkaz i Centralnu Aziju. Rat u Ukrajini je „pravi gravitacioni crna rupa“, tvrdi istraživački centar (think tank) sa sedištem u Briselu.
Energija, bezbednost i naoružanje, ekonomija… Rusija Vladimira Putina raspolaže sa više poluga uticaja koje joj omogućavaju da održava pritisak na susedne regione. Međutim, te poluge se postepeno urušavaju. „Razdvajanje je u toku“, procenio je u martu 2026. godine evropski istraživački centar Globsec.
Čini se da se bivše sovjetske republike i nekadašnje narodne demokratije korak po korak oslobađaju Moskve. Najočigledniji nedavni primer dogodio se u Istočnoj Evropi. Dana 12. aprila 2026. u Mađarskoj, Fidesz — populistička stranka nacionalističkog i proruskog lidera Viktora Orbana, koja je na vlasti od 2010. godine — izgubila je parlamentarne izbore od stranke Tisza, koju predvodi Peter Mađar.
Rusija gubi svoje poluge uticaja u Istočnoj Evropi
Novi mađarski premijer obećao je ponovno povezivanje sa Evropom: Rusija predstavlja „bezbednosni rizik“ za evropski kontinent, izjavio je dan nakon svoje pobede. „Mađari su ponosni što su deo EU i NATO-a“, dodao je on, nazivajući ratom zahvaćenu Ukrajinu „žrtvom“ Rusije.
U Srbiji je 25. oktobra dosadašnji predsednik Aleksandar Vučić, blizak Moskvi, izgubio parlamentarne izbore od Studentske liste, koju čine pripadnici civilnog društva.
Taj odlazak je Gejdz Minasijan (Gaïdz Minassian), predavač međunarodnih odnosa na univerzitetu Sciences Po u Parizu, u izjavi za TV5MONDE opisao kao „drugi manji neuspeh za Vladimira Putina“.
Poluge uticaja koje je ruski predsednik imao u Srbiju i Mađarskoj omogućavale su mu da „slabi Zapad, a posebno Evropsku uniju“, objašnjava autor knjige Jermenija-Azerbejdžan, rat bez kraja? (Arménie-Azerbaïdjan, une guerre sans fin?, izdavač Passés/Composés, 2024).
Rat u Ukrajini — „gravitaciona crna rupa“ za Moskvu?
Danas se čini da još samo Slovačka, pod predsednikom Robertom Ficom (saveznikom Moskve), može da nastavi da igra tu ulogu. Takođe i Bugarska, gde je proruska kandidatkinja Ilijana Jotova pobedila na predsedničkim izborima u nedelju, 1. novembra, u okršaju sa proevropskim kandidatom Andrejem Đurovom.
Ali na drugim mestima, isti mehanizam emancipacije deluje pokrenuto, u različitim merama. Glavni pokretač toga jeste agresorski rat u Ukrajini.
„Ukrajina više nije samo bojno polje, već prava gravitaciona crna rupa za rusku moć, koja usisava njene vojne kapacitete i ekonomske resurse“, naveo je Globsec u martu.
Prema ovom istraživačkom centru sa sedištem u Briselu, ruski uticaj se smanjuje kako „Kremlj sve više usmerava svoje napore na ratne aktivnosti, zaobilaženje sankcija i stabilnost sopstvenog režima“.
Veoma veliki ljudski gubici premljeni u ruskoj armiji primorali su Moskvu da prerasporedi svoje trupe i naoružanje iz ruskih baza u Tadžikistanu, Jermeniji, kao i iz „okupiranih gruzijskih regiona Abhazije i Južne Osetije“, podsetio je u junu Međunarodni institut za odbranu i bezbednost (ICDS) sa sedištem u Estoniji.
„Vitalni“ odnosi Evrope sa „ruskom periferijom“
To odsustvo je „oslabilo vojne kapacitete Kremlja i njegovu sposobnost projektovanja moći u ruskom susedstvu“, primetio je ICDS. Azerbejdžan je iskoristio situaciju da zauzme Nagorno-Karabah 2023. godine, podseća estonski istraživački centar.
Ova zemlja predstavlja važno tranzitno čvorište za Rusiju. Ona je deo koridora Sever-Jug koji povezuje Indiju, Rusiju i Iran. Moskva je primorana da održava dobre odnose sa Bakuom kako bi nastavila izvoz svojih proizvoda i sirovina.
Sa druge strane, Azerbejdžan nastoji da zadrži svoj status „sile u usponu u regionu“, analizira Gejdz Minasijan. Zemlja razvija trgovinsku razmenu sa Izraelom i Turskom, ali i sa Evropom, koja upravo nastoji da izgradi odnose sa zemljama na ruskoj periferiji — onim zemljama, posebno iz bivšeg Sovjetskog Saveza, koje bi Vladimir Putin voleo da ponovo vidi ujedinjene u jedno carstvo.
„Za Evropu je apsolutno neophodno i vitalno da se učvrsti i razvija odnose sa periferijom Rusije. Što više Evropa bude intenzivirala svoje odnose sa ruskom periferijom, to će Rusija očigledno manje moći da gradi carstvo“, objašnjava Gejdz Minasijan.
Zemlje Centralne Azije diverzifikuju svoja partnerstva
Pored Kazahstana i Uzbekistana, Azerbejdžan nastoji da razvije trgovačku rutu Srednjeg koridora. Ona povezuje Kinu sa Turskom i Evropom i zaobilazi Rusiju, prolazeći kroz Centralnu Aziju i Južni Kavkaz.
Jedna od njenih faza trebalo bi da omogući uspostavljanje veze između Jermenije i Azerbejdžana, dva istorijska rivala. Projekat je nazvan TRIPP ili Trampova ruta za međunarodni mir i prosperitet.
Upravo u Centralnoj Aziji, zemlje kao što su Uzbekistan, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Turkmenistan nastoje da diverzifikuju svoja spoljna partnerstva „kako politički uticaj Rusije slabi“, primećuje Globsec.
Od 2022. godine i pokretanja rata velikih razmera u Ukrajini, Peking je ekonomski više prisutan u regionu kroz „infrastrukturne i energetske projekte“.
Rusija — „samo jedan od partnera“?
Sa svoje strane, Evropska unija je „ojačala svoje angažovanje kroz investicione inicijative“, poput finansiranja Srednjeg koridora. Sjedinjene Američke Države i Turska su nastavile da slede sopstvene ekonomske i bezbednosne interese u regionu, dodaje ovaj think tank.
„Svi vide da se Rusija zaglibila u Ukrajini“, podseća Gejdz Minasijan, koji naglašava i umešanost Moskve u iranski konflikt. „Stoga periferne zemlje nisu imune na predloge saradnje sa Briselom, pa čak ni sa Sjedinjenim Državama.“
Rezultat: Moskva više nije dominantan strateški akter kao što je bila u postsovjetskoj eri. „Rusija sve više deluje kao samo jedan partner među ostalima“, objašnjava Globsec.
Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan sada uživaju u povoljnijim cenama ruskih resursa. „Njihova pregovaračka pozicija se generalno popravila“, tvrdi ICDS.
„Žele da redefinišu odnose sa Moskvom“
Rusija se prilagođava ovim novim dinamikama, budući da su joj te države i dalje „neophodne za zaobilaženje međunarodnih i evropskih sankcija“ koje su joj uvedene, precizira istraživački centar.
Uprkos svemu, sve ove zemlje moraju pažljivo da balansiraju odnose sa Moskvom i „kupuju vreme“. „One ne žele kraj odnosa sa Rusijom, već jednostavno žele da ponovo uspostave ravnotežu u odnosima sa Moskvom“, smatra Gejdz Minasijan.
„Rastuće samopouzdanje“ dobro ilustruju i zajednički samiti koje ove zemlje Centralne Azije održavaju sa Rusijom. Na njima se više ne obraćaju na ruskom, već na svojim nacionalnim jezicima, primećuje ICDS.
Oslabljena Rusija je još „opasnija“
„To je simbol i znak njihove izuzetno snažne i izražene težnje za nezavisnošću i povratkom sopstvenom identitetu“, analizira za TV5MONDE Aleksandar Meljnik, bivši diplomata u Moskvi i vanredni profesor geopolitike na biznis školi ICN Business School u Nansiju i Mecu.
Međutim, relativno oslabljena Rusija nije ništa manje „opasna“, smatra ICDS. Postala je više „reaktivna nego proaktivna“, procenjuje sa svoje strane i Globsec. „Hibridni i kognitivni rat“ koji Moskva vodi predstavlja „gotovo samoubilački korak, bežanje unapred“, tvrdi Aleksandar Meljnik.
Bivši diplomata rođen u Moskvi upoređuje Vladimira Putina sa „ranjenim medvedom“ koji, „sateran u ćošak, postaje opasan“. „Briga, problem i ključ — to je on“, zaključuje on.




