
„Kažu, u Srbiji je teško – a kafići puni, žene doterane, svi kod frizera kao da je svadba svakog dana“
„Mi štedimo celu godinu da dođemo. Ove godine nećemo ići na more, jer imamo tri slavlja kod rodbine. A to kad ideš – ne možeš praznih ruku. Ispod 200 evra nema smisla. I onda još kažu – malo nosimo. Pa koliko da ponesemo, bre ljudi?
I kad to sve vidiš – ljudi se žale, ali kafići puni, žene isfenirane, nokti, trepavice, sve blješti. Ja ne znam odakle im pare. Mi s dve plate jedva da skrpimo odmor mesec dana, i to kad sve preračunamo.“
„Razmišljali smo da se vratimo kad odemo u penziju… sad više nismo sigurni“
„Znaš kako, godinama maštamo – kad odemo u penziju, da se vratimo, budemo blizu rodbine, prirode, da uživamo. Sad više ne znamo. Ako ovako ostane – penzija iz Francuske neće biti dovoljna ni za kafu i kuglu sladoleda ovde.
Volimo mi Srbiju, duša nam je ovde. Ali da je skupo – skupo je. I to više nego tamo gde živimo.“, završila je M.K.