
I to je nešto što mu teniski svet neće nikada oprostiti. Novak Đoković se sa svojim imenom, poreklom, načinom razmišljanja, ponašanjem, energijom, u stvari celim svojim postojanjem ne uklapa u profil najboljeg igrača ikada kao oni pre njega u „sportu za gospofu“.
Možda bi u fudbalu kao Maradona mogao da bude ikona potlačenih, ali u sportu koji je uvek bio simbol bogataša i buržujstva neko njegovog pedigrea je jednostavno persona non grata.
Takav kakav je, na sve je to dolio ulje na vatru kada je osnivanjem nove teniske organizacije ušao u borbu protiv establišmenta u sportu koji se busa u tradicionalne grudi i vrednosti koje je davno izgradila bogataška elita.
Zbog toga je u medijima svaki njegov korak sa posebnom pažnjom seciran i satanizovan. Svaka pobeda i titula koji je njegov uspeh činilavećim bila je nož u srce svih koji su iz petnih žila navijali da doživi neuspeh.
nastavak na sledećoj strani