
Zato su mu oduvek zviždali, provocirali ga, vređali, napadali njegove životne filozofije, postavljali pitanje porekla, udarali na porodicu i osporavali svaki rezultat koji bi napravio.
I kada bi mu aplaudirali tokom pobedničkih ceremonija, radili bi to zbog sebe, zbog sete i prošlih vremena kada su na tim pijedestalima stajali neki njima draži šampioni. A Novak je na sve to pokušao da odgovori na miroljubiv način. Slao je srca, zahvalljivao im se (što ga mrze), pružao ruku prijateljstva.
„Kao Bane, dobri sin. Tih i miran, čist i fin. Kao Bane, vaspitan i solidan i koristan“, što bi rekao Đole Balašević u čuvenom hitu.
U pojedinim trenucima je to čak i njegovim vernim fanovima umelo da bude iritantno da su se pitalu zašto mu to treba u životu i zašto ih jednostavno ne otera sve u majčinu. A Novak se trudio, obarao rekorde i pokušavao da makar zasluži poštovanje zbog uspeha, ako već ne može da dobije ljubav.
nastavak na sledećoj strani