
Ali nije vredelo ništa. Od Melburna, do Njujorka, jednostavno nisu mogli da mu oproste uspeh i to što nije deo njihove imaginarne elite. A onda je kao i njegovim fanovima i Novaku dozlogrdilo.
„No more mister nice guy“ što bi rekao u pesmi čuveni roker Alison Kuper. Umesto srca, usledile su su psovke.
Novak je prigrlio u sebi novootkrivenu ulogu antiheroja, čoveka kojeg je prestalo da bude briga šta o njemu misle mediji, navijači i kolege sve dok na terenu radi pravu stvar – pobeđuje i osvaja trofeje.
Sada je njegov sukob sa navijačima postao stanadardan deo repertoara. Provokacije, zvižduci, vređanje, ometanje, šta god da je na repertoaru od Pariza do Londona, Đoković prvo poentira na terenu ostavljajući rivala nemoćnog, a potom se bez pardona obračuna i sa publikom i protivnikom poput čuvenog spuštanja slušalice Benu Šeltonu.
nastavak na sledećoj strani