
Gestikulacije kojima izaziva publiku da mu jače zvižde sada već postaju standard, a na Dejvis kupu je otišao i korak dalje pa je bahatim Britancima držao predavanje u dvorani kako treba da se ponašaju nakon što su pokušali da ga ometaju tokom pobedničkog govora.
I ono što je najbolje od svega, to kao da mu daje posebnu energiju da igra još bolje, da izvlači iz sebe dodatnu snagu. Čak i kada deluje da mu je energija pala i da se ugasio, navijači su takvim ponašanjem zapravo postali njegovo pogonsko gorivo koje ga budi iz sna.
Kao da je u jednom trenutku u glavi prezupčio – ako već ne možete da me volite, da vam dam još razloga da me do koske mrzite.
I kad je moglo da se pomilsi da mu je nakon svih rekorda ostalo još da osvoji olimpijsko zlato i kaže zbogom tenisu, Đoković je nakon osvojenog Završnog mastersa u Torinu i posebno mastersa u Parizu neposredno pre toga poručio odlučniji nego ikada – ide da osvoji zlatni slem i srušim Konorsov rekord po broju titula i to u godini u kojoj će proslaviti 37. rođendan.
nastavak na sledećoj strani