
Naši ljudi koji žive u dijaspori dobro znaju šta je nostalgija. Naročito one prve generacije koji su „ni ovde a ni tamo“. A kada im se desi ovako nešto, to im srce razgali i dušu oplemeni.
Pošto je prepoznao da se pored njega govori srpski, muzičar koji zarađuje za život svirajući u pariskom metrou je odsvirao jedinu pesmu na srpskom koju zna. I to onu “najskuplju” na očigled punog metroa.
Hvala Vladi za ovaj snimak
Živela Srbija i svi Srbi ma gde se nalazili.
Ovaj snimak je star nekoliko godina ali je toliko spontan i divan da smo ponovo želeli da ga podelimo sa vama.
nastavak i snimak na sledećoj strani