Tridesetog septembra navršava se 30 godina od smrti legendarnog Tome Zdravkovića, a baš ovih dana, zahvaljujući filmu snimljenom o njemu, legenda o jednom od najvećih boema življa je nego ikada. Reklo bi se da nema slavlja dok se ne zapevaju Tomine pesme, kafanski muzičari ih opisuju kao vanvremenske, a publika kao „najskuplje“.
Njegove pesme su čista emocija i on je bio u odnosu na većinu ljudi daleko više satkan od emocija. ,,Dao sam vam dušu svoju“ piše na spomen ploči u njegovom rodnom selu Pečenjevcu blizu Leskovca. I zaista je tako, Toma Zdravković muzici i ženama dao dušu. Zbog toga i njegove pesme diraju srce svakog ko ih sluša.
Tačno trideset godina prošlo je od smrti Tome Zdravkovića. Rodio se u Aleksincu u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, odrastao u selu Pečenjevce, sa roditeljima Kosarom i Dušanom, braćom Aleksandrom, Ivanom i Novicom i sestrom Mirjanom. Selo je napustio kako bi u Leksovcu pronašao posao, a u ovom gradu je počeo njegov boemski život.
Kafana koju je kasnije opevao u svojim pesmama postala je njegova druga kuća, a ispred jedne u Leskovcu srela ga je Silvana Armenulić. Bilo joj je žao mladića koji spava na klupi. Razgovarala je sa gazdom kafane i Toma je dobio posao.
Nastavak na sledećoj strani