Umro je u 53. godini, 30. septembra 1991, posle dugogodišnje borbe sa rakom prostate. Međutim, njegove pesme nisu prestale da se slušaju posle smrti. Ostao je upamćen po rečenici: „Pesme ne pišu srećni ljudi“. Voleo je i patio, uživao u alkoholu i kocki, a provodio dane i noći u kafani.
Toma se ženio se četiri puta i dobio dvoje dece, ćerku i sina. Iza mnogih njegovih pesama stajala je neka žena, za Tomu posebna. Taj Tomin princip stvaranja potvrdila je i pre nekoliko godina za „Novosti“ njegova kuma Olivera Katarina. Mnogo je voleo jednu Slavicu koju je sreo dok je pevao u tuzlanskom hotelu „Bristol“. Bila je iz Travnika i na Tominu žalost, zaljubljena u fudbalera Zorana Miladinovića.
Kada ju je preboleo, sreo je Olgicu kojom se oženio, sa kojom je dobio ćerku Žaklinu, ali sa prvom suprugom je kratko bio u braku. Posle prvog bračnog brodoloma nastavio je sa poslom, a tokom nastupa u Crnoj Gori dočekala ga je vest da je Slavica preminula. Posvetio joj je pesmu „Buket belih ruža“.
Nastavak na sledećoj strani