
Nakon više od dva veka besprekornog rada, sat je zamenjen novim, koji je, međutim, ubrzo uništen u velikom požaru. Originalni Lazarev časovnik danas više ne postoji, ali njegov sličan mehanički sat i dalje se čuva u manastiru Hilandar na Svetoj Gori. Reč je o najstarijem satu na Svetoj Gori, ali i jednom od najstarijih na širim prostorima Balkana – i ono što ga čini posebnim jeste činjenica da i dalje funkcioniše.
Zanimljivo je i poređenje sa zemljom koja se danas smatra simbolom časovničarske preciznosti. Naime, Švajcarci su svoj prvi časovničarski esnaf osnovali tek 1601. godine, gotovo 200 godina kasnije u odnosu na vreme kada je Lazar Hilandarac već ostavio dubok trag u istoriji evropskog časovničarstva.
Ovi podaci, na koje ukazuje Arno Gujon, otvaraju drugačiji pogled na ulogu Srbije u razvoju tehničkih i naučnih dostignuća srednjeg veka – ulogu koja je danas široj javnosti gotovo nepoznata. Video možete pogledati OVDE.