
Praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u narodu poznatiji kao Velika Gospojina, jedan je od najvećih i najpoštovanijih praznika u pravoslavnom kalendaru. Ovaj dan, 28. avgust, slavi uspenje ili „zaspivanje“ Majke Božje, što znači njeno prelaženje iz ovozemaljskog života u večni. Za pravoslavne vernike, to nije dan žalosti, već dan radosti jer se veruje da Bogorodica nije umrla u uobičajenom smislu, već da je njeno telo, zajedno s dušom, uzneto na nebo. To je simbol večne nade, pobede života nad smrću i uverenje da je smrt samo prelazak u novi, duhovni život.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, poznatiji kao Velika Gospojina, poštuju se brojni običaji i verovanja koji su duboko ukorenjeni u srpskoj tradiciji. Ovaj dan, 28. avgust, posvećen je sećanju na Majku Božiju i slavi njen prelazak u večni život. Pored verskog značaja, dan je prožet narodnim verovanjima o tome šta se sme, a šta ne sme raditi, a sve s ciljem iskazivanja poštovanja prema ovom velikom prazniku.
Običaji i šta treba raditi
Pravoslavni vernici na ovaj dan obavezno idu u crkvu na svečanu liturgiju, gde se mole Presvetoj Bogorodici za zdravlje i sreću svoje porodice. Mnoge crkve i manastiri posvećeni Uspenju Presvete Bogorodice proslavljaju svoju slavu, pa su hodočašća uobičajena. Vernici nose u crkvu voće, najčešće grožđe, lubenice i jabuke, koje se osveštava i potom deli. Veruje se da ovo osvećeno voće ima posebna, isceliteljska svojstva. U nekim krajevima, osvećuje se i lekovito bilje, za koje se smatra da na ovaj dan dobija dodatnu moć.
Velika Gospojina je krsna slava mnogih porodica, pa se tog dana organizuju porodična okupljanja i svečani ručkovi. U mestima širom Srbije održavaju se tradicionalni sabori i vašari, koji predstavljaju važan društveni događaj. Okupljaju se ljudi iz okolnih sela i gradova, druže se, trguju, a često se organizuju i kulturno-umetnički programi.
šta ne treba raditi i ostalo na saledećoj strani