
Beše mnogo blagostanja i Božije blagodeti u toj zemlji, među tim narodom, ali i među drugim narodima koji su dolazili u dodir sa tom zemljom, u početku kraljevinom a posle i carevinom. Vascelo Hrišćanstvo je videlo mnogo dobroga od vladara te zemlje, počevši od samog Jerusalima (u kome su kraljevi i carevi srpski dizali hramove i slali ogromne donacije), pa i do okolnih zemalja, gde su ti isti vladari, ali i njihovi velikaši utvrđivali Hrišćansku veru i gradili crkve i manastire. Mnogi od njih, i danas su poštovani u mnogim oblastima i zemljama van njihove matične države, i njihovi grobovi predstavljaju prava mesta hodočašća.
Smrću poslednjeg legalnog potomka svetorodne dinastije, a neslogom i nesposobnošću, onih koji su trebali da očuvaju sve ono što su dobili od predaka na dar, ta zemlja pada pod tursku vlast, i silno nazaduje, propada, sve dok se jednoga dana, opet nisu pojavile generacije, koje su bile dostojne svojih predaka, i po ko zna koji put, uhvatili se u koštac sa mnogo jačim od sebe, i po ko zna koji put, opet postavili tu istu zemlju na noge, vodeći svoj narod istim onim putem, kojim je krenuo davno, a na kome mu se nekako uvek nađe neko da postavi prepreku, podmetne nogu, iskopa šanac…
nastavak na sledećoj strani