
Prođe i taj drugi rat. Sinove ubijenog kralja, neki novi naraštaji proteraše iz zemlje, oteše im svu imovinu, proglasiše ih za izdajnike, i ti “neki novi naraštaji“ u saradnji sa sinovima onih negdašnjoh neprijatelja, a sadšnjom “braćom“, prigrliše neprijateljskog vojnika, koji je ratovao protiv njihovih predaka, prolivao krv njihovih dedova, i bio poražen od tih istih junaka, koji više nisu bili popularni. Nasta druga Jugoslavija.
U toj novoj zemlji, proteraše Boga! Ustoličiše neprijateljskog kaplara, zameniše Boga poraženim neprijateljskim vojnikom, izbrisaše sećanje na pretke, izbrisaše sećanje na same sebe, izbrisavši svoju vekovnu istoriju, tradiciju, svoju Veru, i odrekoše se svoga nasledstva. Odrekoše se svega svoga, a prigrliše tuđe, strano, ono što nije svojstveno njima, odrekoše se istine, prigrlivši laž.
Vaspitaše tako nove generacije, ustrojene po svojim, novim načelima, ubeđeni da su najbolji, nepogrešivi, mereći kvalitet života jedino sadržajem na tanjiru, i količinom protoka kroz debelo crevo.
nastavak na sledećoj strani