
Stefan Prvovenčani bio je sin Stefana Nemanje, srpski srednjovekovni vladar (1196–1227) i prvi krunisani kralj među Nemanjićima, zbog čega je nazvan Prvovenčani. Oko njegovog ličnog imena nema potpunog slaganja među srpskim istoričarima. Veliki broj istoričara piše da je posle rođenja dobio ime Stefan. Prema pisanju drugih istoričara prvo je na krštenju dobio očevo ime Nemanja (II).
Stefana Prvovenčanog na prestolu je nasledio najstariji sin Stefan Radoslav. Stefan Prvovenčani je podigao manastir Žiču, a takođe je napisao „Žitije Svetog Simeona“, to jest biografiju svog oca Stefana Nemanje I i čuda duše Svetog Simeona posle smrti tela.
Imao je četiri sina, među njima buduće kraljeve Radoslava, Vladislava i Uroša I, zatim Predislava, budućeg srpskog arhiepiskopa Savu II i kćerku Komninu, dok pojedini izvori navode da je imao još jednu ćerku, pod imenom Renijera.
Srpska pravoslavna crkva ga proslavlja od vremena vladavine Nemanjića kao prepodobnog svakog 24. septembra tj. 7. oktobra po novom kalendaru. Zato su dan i mesec njegove smrti nesporni, ali je manje izvesno da li je umro baš 1227. godine, ili možda 1228.

Stefan Radoslav Nemanjić na sledećoj strani