
Stefan Uroš I. (oko 1223. do 1277.) bio je kralj Srbije od 1243. Bio je najmlađi sin Stefana Prvovenčanoga i Ane Dandolo. Žena mu je bila kraljica Jelena Anžujska.
U ranim danima svoje vladavine Stefan je pomagao Epirskoj Despotovini u napadima na Nicejsko Carstvo. Kasnije, kada je nikejski car Mihael VIII. Paleolog uspio povratiti Carigrad i obnoviti Vizantijsko Carstvo, Stefan Uroš je dobio jakog neprijatelja. Uroš stoga sklapa mir sa Grcima, a potom i sa Ugarskom, nakon neuspelog napada na Mačvu. Nakon određenog vremena okreće se vizantijskom protivniku, Siciliji, te uvodi centralističku vlast. Zbog toga izbija građanski rat, te ga njegov vlastiti sin Stefan Dragutin svrgava s vlasti.
Iako kralj Stefan Uroš I nije značajno proširio srpsku teritoriju, doprineo je boljem ekonomskom razvoju države. U vreme njegove vladavine u Srbiju su se naselili Sasi, nemački rudari koji su sa sobom doneli nove tehnike pronalaženja i prerade ruda plemenitih metala.
Razvoj rudarstva povećao je ukupno bogatstvo Srbije, pa je kralj Stefan Uroš I kovao srebrni novac koji je bio priznat u velikom broju zemalja kao valuta, a veći prihodi omogućili su kralju da se osamostali od vlastele jer je mogao da plati značajnu plaćeničku vojsku.
Stefan I. pobegao je u Hum, gde je proveo svoje poslednje godine. Umro je u dobi od oko 55 godina.

Stefan Dragutin na sledećoj strani