
Stefan Uroš II Milutin bio je srpski kralj između 1282. i 1321. godine, pripadnik dinastije Nemanjić i jedan od najmoćnijih vladara Srbije u Srednjem veku. Rođen je 1253. godine kao najmlađi sin kralja Stefana Uroša I i Jelene Anžujske. On je prvi kralj koji je postigao ozbiljan politički uticaj u regionu, koji je sklopio ofanzivne saveze, ali i koji je bio meta jakih saveza okolnih država.
Podigao je mnoge manastire i crkve, od kojih je najznačajniji za srpsku kulturu manastir Gračanica. Kao i većinu monarha iz ove dinastije, Milutina je nakon smrti 29. oktobra 1321. godine Srpska Pravoslavna Crkva proglasila svecem i od tada je u istoriji poznat kao Sveti kralj Milutin.
U jesen 1321. godine Milutin je doživeo apoplektični udar nakon kog je završio u postelji. 29. oktobra je preminuo u dvorcu u Nerodimlju. Sahranjen je u svojoj zadužbini manastiru Banjska. Nakon dve i po godine crkva ga je kanonizovala za svetog kralja. Pre Kosovskog boja, Milutinovo telo je preneto u Trepču, a 1460. godine u crkvu Svete nedelje koja se nalazi u Sofiji.
Posle Milutinove smrti, za vlast u Srbiji borili su se njegov sin Konstantin koga je poslednjih godina svog života smatrao za naslednika, sin Stefan Dečanski koji je ranije bio njegov prestolonaslednik i Dragutinov sin Vladislav koji je na osnovu odredbi Deževskog sporazuma polagao pravo na presto. Vlastela je podržala Stefana Dečanskog pa je on 6. januara krunisan za kralja.
Za vreme Milutinove vladavine, Srbija je postala najmoćnija zemlja na Balkanu. Posebno se razvilo rudarstvo koje je kralju omogućilo da plaća jaku profesionalnu vojsku. Izlazak na carigradski drum je uslovio razvoj trgovine. Najviše se izvozila stoka i mlečni proizvodi, a uvozilo se oružje, tkanine i vina. Sprovedena je reforma porote koja se sastojala u tome da okrivljeni i porota budu pripadnici istog staleža. Pod vizantijskim uticajem razvijala se književnost, a najznačajniji pisci su bili monasi Teodosije i Domentijan. Milutin je podigao 40 crkava i pomagao je obnavljanje manastira i drugih sakralnih objekata.

Stefan Dečanski na sledećoj strani