
Stefan Uroš IV Dušan je bio poslednji kralj iz dinastije Nemanjića i prvi srpski car. Osvojio je veliki deo jugoistočne Evrope i postao je jedan od najmoćnijih vladara svog vremena zbog čega je dobio nadimak „Silni“.
Unapredio je Srpsku crkvu u Patrijaršiju, završio je izgradnju zadužbine svog oca, manastira Visoki Dečani i osnovao je manastir Svetih Arhanđela. Za vreme njegove vladavine, Srbija je dostigla svoj teritorijalni, politički, ekonomski i kulturni vrhunac.
Pored teritorijalnog širenja i ekonomskog jačanja države, car Dušan je nastojao i da je pravno uredi. U tom pogledu značajna je njegova zakonodavna delatnost, kojom je znatno poboljšao društveni život u Srbiji.
On je 21. maja 1349. godine u Skoplju doneo zakonik, poznatiji kao „Dušanov zakonik”, kojim je težio da uredi državu propisima koji bi jednako važili za sve podanike i celo carstvo. Nekoliko godina kasnije zakonik je dopunjen, tako da ukupno ima 201 član. Neki od njih posvećeni su crkvi, njenim služiteljima i posedima. Drugi se odnose na obaveze i dužnosti vlastele i slobodnih ljudi, a određeni broj članova posvećen je zavisnom stanovništvu, tj. kmetovima i zemljoradnicima. Određene tačke ticale su se bračnog i građanskog prava.
Pretpostavlja se da je rođen 1308/09. godine u Zeti, dok se u nekim zapisima navodi da je rođen u periodu od 1311. do 1312. godine. Preminuo je 20. decembra 1355. godine u selu Devol ili Đavo koji je tada bio deo njegovog carstva.
Postoje razne teorije o smrti prvog srpskog cara, a kao uzroci se navode trovanje, moždani udar, pa čak i epilepsija. Ogromno Srpsko carstvo sa više miliona stanovnika preuzeo je njegov jedini sin, poznatiji kao Uroš Nejaki.

Uroš Nejaki na sledećoj strani