
Od svog postojanja pa sve do danas Srbi prolaze kroz razna stradanja. Da ih nije bilo samo u devetnaestom veku Srbi bi danas bili po procenama oko 50 miliona. A ako se tu dodaju Srbi koji su menjali nacionalnost i veru za večeru, gde bi nam kraj bio. Ali od „šta bi bilo kad bi bilo“ nema neke velike koristi sem samo da se izvuku određene pouke kako u budućnosti ne bi pravili iste greške.
Jedno od najvećih srpskih stradanja je bilo ono u takzvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u Drugom svetskom ratu kada je pobijeno od strane Ustaša gotovo milion Srba. Jedna fotografija posebno opisuje večnu borbu za očuvanje srpskog identiteta a nalazi se u najpoznatijem logoru na svetu Aušvicu. A za očuvanje srpskog identiteta kroz vekove posebnu ulogu imaju majke.
Fotografija od pre ravno 80 godina koja prikazuje herojstvo jedne majke koja je spasla svoju decu. Na fotografiji se nalazi Kozarčanka, Knežopoljka, Milica Tepić sa sinom Brankom na leđima, i kćerkom Dragicom.
Sin Branko je doživeo starost i preminuo je prošle godine, Dragica pre 40 godina, a majka Milica 1949. od tuberkuloze. Deca su prešla da žive kod ujaka. Loza se nastavlja Branko je imao petoro unučadi. Rat u Jugoslaviji ga je opet naveo na put izbeglištva, ali i to je preživeo i to opet putem Kozare.
Fotografija kao svedok stradanja i borbe za opstanak nalazi se kao jedan od eksponata u Muzeju holokausta u Aušvicu.
Fotografisao ih je Žorž Skrigin.