
Žalba se odnosila samo na deo koji se tiče slobodnog izbora imena. Zasnovan je na zakonu iz 1794. koji je posebno propisivao da „nijedan građanin ne može nositi prezime ili ime osim onih navedenih u njegovom izvodu iz matične knjige rođenih“.
Učiniti školovanje inkluzivnijim
Državni savet je odgovorio da se upotreba drugog imena od strane đaka odnosi samo na „unutrašnji život ustanove“. On podseća da se za proveru nacionalnih diploma koristi samo ime upisano u građanski status. Stoga je smatrao da uredba nije u suprotnosti sa zakonom.
Pored toga, Državni savet je podvukao da je ova uredba doprinela da školovanje bude inkluzivnije i da škola mora da obezbedi okvir koji omogućava svim učenicima da uče i napreduju. Cilj koji zahteva zadovoljavanje potreba transrodnih osoba.
Odluka usklađena sa društvenim naukama
Zbog toga bi to što bi ih zvali svojim starim imenom verovatno ometalo učenje transrodnih učenika. Pravno mišljenje koje deli deo istraživanja društvenih nauka. „Obraćanje transrodnim osobama njihovim rođenim imenom ponekad može biti način odbacivanja njihovog novog rodnog identiteta“, uverila je Džulija Sinkler-Palm, član odeljenja za interdisciplinarne studije na kanadskom univerzitetu Karleton u članku univerziteta iz 2017. godine.
Međutim, odluke francuskog pravosuđa nisu uvek u korist transrodnih osoba. Ustavni savet je, na primer, potvrdio isključenje transrodnih muškaraca iz PMA u julu 2022.