
Ni drugi putnici nisu bili meni slični. Moje putne torbe razlikovale su se od njihovih. Pokupljene ko zna gde i od koga, sa vidljivim godinama provedenim na putovanjima, ne po egzotičnim destinacijama, nego po balkanskim pijacama.
Na jednoj od njih je pisalo Afrika. Ni sam ne znam otkud mi ta torba. Bio je to dug put. Sve vreme ovog sveta jeste bilo moje, ali i najkraći put je bio dugačak a kamoli ovaj za Pariz.
Tako je krenuo moj životni put izvan rodne zemlje. Menjale su se i zemlje, malo Francuska, zatim Engleska, pa Nemačka, pa opet Engleska, pa Španija i na kraju opet Francuska. Učio sam jezike i upoznavao kulturu. Počeo sam da uviđam naše mane, ali i naše vrline, kojih nisam ranije bio svestan.
nastavak na sledećoj strani