
Zbog imena ili nečega sličnog, većina nas ovamo, bar jednom se upita:“A zašto se ne vratimo tamo gde se moje ime izgovara pravilno?“
Ivo Andrić jednom je rekao da nam druga polovina života prođe u stidu i negiranju prve polovine. Analogno tome, meni se čini da nama Srbima i drugim balkanskim narodima većina života, dok smo u otadžbini, prođe razmišljajući kako da odemo, a ona druga, kad odemo, kako da se vratimo.
Kažem sebi, imaš sreće, živiš u lepom gradu, Tuluzu, sa prelepim ulicama mediteranskog stila, trgovima i avenijama prepunih restorana i kafea, otvorenih ljudi, lepih žena, grad koji je prepun istorije, ali okrenut ka budućnosti, istinski multietičan, kosmopolitski grad sa infrastrukturom 21. veka.
nastavak na sledećoj strani