
Za početak, tu je jedan odgovor u kom se kaže da je sve izvodljivo, ali da je jako teško.
„Baba i ja preživljavamo sa oko 45 000 din. Ostale pare štekam da kupim auto. Zvuči neverovatno, ali je izvodljivo ako ne plaćaš kiriju. Ogromna odricanja su potrebna. Ja najviše ustedim na hrani (ni na šta drugo (osim računa) i ne trošim pare). Od ugljenih hidrata, ogromnom većinom jedem beli hleb iz (pouzdane) lokalne pekare. 28 od 30 dana mesečno za večeru jedem tri jajeta i hleb. Tako već sedam meseci. Najteže je procesuirati, prelomiti i prihvatiti da ne može da se uživa i uštedi istovremeno. Ljudi sve nekako u podsvesti imaju utisak da mogu nekako na prevaru da uštede, a da se ne odreknu mnogo toga. Ljudska priroda. Isto kao ovi koji bi da smršaju, a da jedu slatkiše svaki dan i da se ne kreću.”
Ima i onih koji kažu da treba da dobro razmisli o toj svojoj odluci jer se u Srbiji odavno ne može živeti bez 100.000 dinara.
U svemu se izdvaja jedan komentar jer je zapravo mini-priručnik za što manje trošenje novca.
„Moguće je jedino ako imaš svoj smeštaj, pa ne moraš da plaćaš kiriju i ako kupuješ namirnice, pa sam kuvaš umesto da kupuješ gotova jela. Petsto evra je baš, baš neki minimum, ali bez automobila. Već za automobil ti treba više para mesečno što zbog registracije jednom godišnje što zbog održavanja i goriva koje je prilično skupo za naš standard.
nastavak na sledećoj strani