Jedan život samo imamo: Da li zaista želimo da ga potrošimo gledajući u telefon

13. januar, 2024 Napišite komentar

Ciklus se nastavlja, sve dok ga ne prekinemo

Jedan od prvih koraka koji je Katarina Prajs preduzela u procesu „oslobađanja“ od telefona bio je da smanji svoju izloženost okidačima dopamina tako što je isključila većinu obaveštenja, sakrila ili izbrisala aplikacije koje joj oduzimaju najviše vremena i uključila ekran na crno-belu podlogu.

Takođe je napravila fizička ograničenja tako što je prestala da donosi telefon u spavaću sobu i za trpezarijski sto. Na ormariću pored kreveta drži knjigu, gde je nekada stajao telefon i puni ga tokom noći u drugoj prostoriji.

Pre svega, zapitala se šta zapravo želi da radi sa svojim slobidnim vremenom i učinila je te aktivnosti što pristupačnijim, kako bi, kada bi pala u iskušenje da posegne za telefonom, naišla na alternativu.

Prajsova priznaje da njen odnos sa telefonom još uvek nije savršen, kao i bilo koja druga veza. Ali se poboljšao na način koji nije očekivala kada se upustila u poduhvat odvikavanja.

Navodi da primećuje više, da je prisutnija i oseća se smirenije i povezanije sa porodicom, prijateljima i sama sa sobom. Zato savetuje da pre svega sebi postavimo pitanje: Na šta želite da obratite pažnju?

izvor: RTS

Strane: 1 2 3 4

Podržite rad sajta!

Ukoliko želite da pomognete rad našeg sajta "Svi Srbi u Parizu" možete uplatiti vaše donacije preko paypal-a ili vaše bankarske kartice.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *