
U tom „meču života“ smenjivale su se prepreke: odrastanje u ratnim godinama, treninzi u mraku bez struje, porodica opterećena dugovima, rano napuštanje doma i odlazak u svet, fizičke slabosti i problemi sa izdržljivošću. Potom su dolazile epohe velikih rivala – Federerova era, Nadalova dominacija, etiketa „on je treći“, publika koja ga osporava, glutenska netolerancija i radikalna promena ishrane, podsmeh zbog njegovih metoda.
Redom su se nizali i teži udarci: operacija lakta, gubitak samopouzdanja, povrede kolena i butnog mišića, ogroman teret očekivanja Srba, odbijanje vakcine i deportacija iz Australije, godine koje sustižu. A onda – završna poruka filma, koja je podigla salu na noge: nije najvažnije koga si pobedio na terenu, već šta si pobedio u životu.
Za srpsku dijasporu širom sveta, ovaj trenutak bio je mnogo više od sportske nagrade. Bio je to dokaz da se istrajnost, prkos, rad i vera – čak i kada dolaze iz male zemlje – na kraju prepoznaju na najvećoj svetskoj sceni. Novak Đoković još jednom nije predstavljao samo sebe, već čitavu Srbiju. Video pogledajte OVDE.