
Na osnovu ove studije, jedan američki poslovni lider odlučio je da teoriju primeni u praksi. Den Prajs, direktor kompanije Gravity Payments, objavio je da će povećati plate zaposlenima tako da najniža plata u njegovoj firmi iznosi 70.000 dolara godišnje. Kako bi svih 120 zaposlenih imalo koristi od nove platne politike, Prajs je odlučio da sebi smanji platu. U tom trenutku, njegova godišnja primanja iznosila su milion dolara, što mu je, prema sopstvenim rečima, ostavilo dovoljno prostora za prilagođavanje.
Iako je poslovica „novac ne može kupiti sreću“ duboko ukorenjena u kulturi, njeno poreklo datira još iz 18. veka. Prvi pisani trag ove fraze pronađen je u romanu „Opasne veze“ Pjera Šoderloa de Lakloa iz 1782. godine, gde markiza de Mertej navodi da novac možda ne kupuje sreću, ali je čini znatno lakšom. Kasnije je i dramski pisac Žorž Fejdo dao ironičan obrt ovom izrazu, tvrdeći da novac ne kupuje sreću, već tera ljude da se zapitaju zašto ga bogati toliko cene.