KRIZA NA PUMPAMA U FRANCUSKOJ: Suvi rezervoari, skok cena i gnev vozača dok država nudi samo obećanja

19. septembar, 2026 Napišite komentar

Francuska se ponovo suočava sa scenarijom koga se svi vozači pribojavaju: kilometarske kolone ispred benzinskih stanica, zabrana punjenja kanistera, natpisi „prazno” na pumpama i cene koje opasno prelaže psihološku granicu od dva evra po litru. Svezavezana kombinacija štrajkova u rafinarijama, poremećaja u lancima snabdevanja i globalnih trvenja na tržištu nafte ponovo je ogolila ranjivost francuskog energetskog sektora.

Dok se građani svakodnevno bore za litar goriva kako bi otišli na posao, javnost sve glasnije postavlja jedno isto pitanje: zašto je reakcija države ponovo zakazala?

Haos na pumpama: Sever i region Pariza najpogođeniji

Prizori sa terena podsećaju na najteže dane prethodnih energetskih kriznih talasa. Prema zvaničnim podacima, više od 20% benzinskih stanica na teritoriji cele zemlje suočava se sa potpunim ili delimičnim nedostatkom bar jedne vrste goriva (najčešće dizela). U regionu Pariza (Île-de-France) i na severu zemlje, taj procenat u pojedinim okruzima prelazi i 30%.

Lokalne vlasti bile su primorane da uvedu restriktivne mere:

  • Zabrana prodaje goriva u kanisterima radi sprečavanja stvaranja zaliha.

  • Ograničenje maksimalne količine po putničkom vozilu na pojedinim pumpama.

  • Prioritetni pristupi za vozila hitnih službi, policije i medicinskog osoblja.

Šta je država zapravo preduzela? (I zašto to nije dovoljno)

Kritike na račun Jelisejske palate i Ministarstva energetske tranzicije pljušte sa svih strana. Opozicija, sindikati i udruženja vozača optužuju vlast za pasivnost i vođenje politike „gašenja požara” umesto sistemskog rešavanja problema.

Evo pregleda mera koje je vlast do sada preduzela:

  1. Oslobađanje strateških zaliha: Država je odobrila korišćenje dela državnih rezervi nafte kako by se premostio jaz u snabdevanju dok rafinarije ne prorade punim kapacitetom. Kritika: Ova mera samo privremeno odlaže kolaps, ali ne rešava uzrok nestašice.

  2. Pritisak na naftne gigante: Vlada je uputila apel kompanijama poput TotalEnergies da uvedu sopstvene popuste na pumpama i ubrzaju pregovore sa radnicima u štrajku. Kritika: Apeli i verbalni pritisci nemaju pravnu snagu, a naftne kompanije nastavljaju da beleže rekordne profite dok građani plaćaju račun.

  3. Rekvizicija radnika (Prinudno radno angažovanje): U najkritičnijim zonama, država je pribegla meri izdavanja naloga o radnoj obavezi za ključne radnike u skladištima goriva kako bi se odblokirala isporuka. Kritika: Ovaj potez je dodatno razbesneo sindikate, ocenjen je kao udar na pravo na štrajk i samo je produbio socijalni konflikt.

Porezi i dalje gutaju novčanike građana

Ono što najviše gura građane u očaj jeste činjenica da je preko 60% konačne cene goriva na pumpi zapravo državni porez (TICPE i PDV). Uprkos zahtevima javnosti i udruženja potrošača da se privremeno smanji stopa PDV-a na gorivo sa 20% na 5,5% (kao na osnovnu životnu namirnicu), vlada odbija taj predlog navodeći da bi to stvorilo „ogromnu rupu u državnom budžetu”.

Dok se političke debate u Parizu nastavljaju, francuski vozači provode sate u redovima, izloženi skoku cena koji direktno ugrožava njihov životni standard. Jasno je da su privremene zakrpe državnog aparata nedovoljne i da bez korenite poreske reforme i stabilizacije odnosa sa radnicima u energetskom sektoru, Francusku čeka duga i hladna jesen na drumovima.

Podržite rad sajta!

Ukoliko želite da pomognete rad našeg sajta "Svi Srbi u Parizu" možete uplatiti vaše donacije preko paypal-a ili vaše bankarske kartice.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *