
Počela si kao model, ali si se kasnije okrenula glumi. Kako se to dogodilo?
„Oduvek sam bila fascinirana moći slike – kako jedna fotografija može da ispriča priču, da prenese emociju bez ijedne reči. Modeling mi je bio prirodan put jer me je zanimalo izražavanje kroz vizuelnu umetnost. Međutim, doživela sam ogromnu nepravdu, predrasude, pritiske koji su me gurnuli u anoreksiju.
To je bio mračan period za mene, ali istovremeno i ključan, jer sam kroz to shvatila koliko je važno pronaći nešto što voliš. Gluma je bila moj izlaz. Kroz nju sam otkrila da mogu da izrazim sebe ne samo kroz sliku, već kroz glas, pokret, emociju. Da mogu da postojim bez filtera, jer gluma zahteva da se vratimo svojoj krhkosti, dubini emocije. Da se vratimo onome što jesmo – ljudsko biće sa osećanjima“.
Tvoj film „Filigrane“ je selektovan na SEFF festivalu u Barseloni. Kako je bilo raditi na njemu?
„Ja sam prvobitno glumica, glumila sam u kratkometražnim filmovima, igrala sam i u Beogradu u Čuvarima Formule Dragana Bjelogrlića i u dva dugometražna filma koja izlaze uskoro. Ovo mi je bilo prvo iskustvo kao asistent režije.
‘Filigrane’ je komedija o jednom paru od 35 godina koji provodi romantičnu večer kod kuće, ali dotiče i temu seksualnog pristanka, koja je danas više nego ikada relevantna. Biti deo festivala posvećenog seksualnoj edukaciji za mene je velika čast, jer verujem da umetnost treba da pokreće razgovore.
Rediteljka Elise Lissague želela je da napravi film koji nije samo estetski lep i pomalo komičan, već i da pokrene dijalog. U Španiji smo imali sreću da razgovaramo sa psiholozima i filmskim profesionalcima vezanim za temu seksualne edukacije. Bilo je to super iskustvo i mnogo sam zahvalna svemu“.
nastavak na sledećoj stranici