
Pored umetnosti, baviš se i coachingom i prevođenjem. Šta te je privuklo tom polju?
„Kroz anoreksiju sam prošla kroz mnogo toga dok sam pokušavala da se izbavim, trajalo je pet godina. Oduvek sam imala veliku hipersenzibilnost, i u jednom trenutku sam počela da se pitam šta se sa mnom dešava, zašto imam tako jake emotivne reakcije na neke stvari koje ne mogu da racionalizujem.
Lični razvoj nas uči da svi nosimo svoje priče, svoje rane, ali i svoju snagu. Mislim da se previše autosabotiramo, govorimo o sebi loše. Ja prva imam momente kada sam svoj najgori neprijatelj, kada mislim da nisam dovoljno dobra, da ne vredim, kada sebe osuđujem.
Ali kroz coaching vidiš da možeš da promeniš percepciju i po meni je to blago i neophodno. Prevođenje je moj drugi posao pored glume. Interpret sam za različite događaje“.
nastavak na sledečoj stranici