
Na srpskom vojničkom groblju u Tijeu, nedaleko od Pariza, danas je održana svečana ceremonija povodom Dana primirja u Prvom svetskom ratu, kojom su Srbi iz Francuske, zajedno sa francuskim domaćinima i zvaničnicima, još jednom odali počast palim junacima i obnovili zavet slobode i prijateljstva između dva naroda.
Pod suncem novembarskog dana, u tišini belih krstova i simbola večnog mira, okupili su se predstavnici Republike Srbije, Francuske, Srpske dopunske škole pariskog regiona, kulturno-umetnička društva, brojni građani i poštovaoci istorije.
Nakon najave programa, koji je vođen na srpskom i francuskom jeziku, služen je parastos palim borcima koji je predvodio Vladika Justin sa sveštenstvom. Prisutni su potom čuli himne Republike Srbije i Republike Francuske, koje su izvela kulturno-umetnička društva pariskog regiona, nakon čega su usledili govori zvaničnika.



Govori zvaničnika
Nakon parastosa koji je služio vladika Justin sa sveštenstvom, uz intoniranje himni Srbije i Francuske, prisutnima su se obratili brojni govornici — Saša Pešić, Vladimir Kokanović, senator Akli Mellouli, predstavnici Ambasade Republike Srbije u Parizu, kao i ministar Đorđe Milićević, član Vlade Srbije.
Vladika Justin je u emotivnom govoru podsetio na strašnu cenu slobode:
„Poginula je trećina naših najboljih ljudi – milion i trista hiljada života dato je za slobodu Evrope i sveta. Srbija i Srbi su se uvek borili za ljubav, slobodu i mir, za poštovanje drugoga i drugačijeg. Taj duh, od Kosova do danas, Srbija je skupo platila.“

U ime organizatora obratio se Saša Pešić, istakavši:
„Tokom Velikog rata, srpski i francuski narod delili su iste rovove, iste patnje, iste snove o slobodi. Na Solunskom frontu, rame uz rame, borili su se sinovi Srbije i Francuske, verujući u iste ideale – u pravdu, slobodu i čast. Francuska je bila majka srpske dece posle rata, kada je hiljade naših siročića našlo utočište u francuskim porodicama. Srpska deca su tada učila ne samo jezik Francuske, nego i jezik prijateljstva – koji i danas govorimo srcem.“
Francuski senator Akli Mellouli istakao je značaj prijateljstva između Srbije i Francuske, samo prisustvo francuskih zvaničnika na ovom mestu pokazuje koliko Francuska poštuje svoje srpske saveznike i zajedničku istoriju koja ih povezuje.
Nad belim krstovima, gde istorija diše u tišini, Vladimir Kokanović je poručio:
„Danas stojimo na mestu večnog doma naših predaka i junaka, gde ćutanje govori glasnije od svake reči, gde istorija nije zapisana, već uklesana u svaku humku i svaku travku ovog svetog tla.“

Ministar Đorđe Milićević podsetio je da su žrtve srpskog naroda bile ogromne, ali i da su postale temelj identiteta i slobode:
„Srbija je u Velikom ratu izgubila svakog trećeg čoveka, svaki drugi muškarac nije se vratio. Ali to je bio rat koji je opredelio Srbiju – pokazao da je bila na pravoj strani, na strani dobra.“
Program je upotpunila Srpska dopunska škola pariskog regiona, a članovi kulturno-umetničkih društava „ANIP Oro“, „Izvor“ i „Mladost“ izveli su dirljive pesme „Tamo daleko“ i „Kreće se lađa francuska“, dok je pesmu posvećenu srpskom vojničkom groblju, autora Min(n)ka Spasojevića, pročitala Jelena Radenković.
Na kraju, u dostojanstvenoj tišini, položeni su venci u ime građanstva, stranih delegacija, udruženja, organizatora, Grada Pariza i Ambasade Republike Srbije. Ceremonija je završena pozdravljanjem zastavnika i posluženjem za prisutne. Ovaj svečani skup u Tijeu još jednom je podsetio na žrtvu srpskog naroda u Velikom ratu i neraskidivo prijateljstvo između Srbije i Francuske, koje traje više od jednog veka.