
Na srpskom vojničkom groblju u Tijeu, pored od Pariza, u utorak 11.novembra je na poseban i veoma emotivan način održana svečana ceremonija povodom Dana primirja u Prvom svetskom ratu, kojom su Srbi iz Francuske, zajedno sa francuskim prijateljima i zvaničnicima, još jednom odali počast palim srpskim junacima i obnovili zavet slobode i prijateljstva između dva naroda. Naglašavamo da je Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, na čelu sa Vladimirom Kokanovićem subvencijom pomogla da se ovaj događaj održi na ovako veličanstven način. U organizaciji je učestvovalo naše udruženje “Svi Srbi u Parizu” zajedno sa veliki brojem drugih udruženja gde smo još jednom pokazali ogromnu snagu, slogu i jedinstvo srpske dijaspore u Francuskoj.
Pod suncem novembarskog dana, u tišini belih krstova i simbola večnog mira, okupili su se predstavnici Republike Srbije, Francuske, Srpske dopunske škole pariskog regiona, kulturno-umetnička društva, brojni građani i poštovaoci istorije.
Nakon najave programa, koji je vođen na srpskom i francuskom jeziku, služen je parastos palim borcima koji je predvodio Vladika Justin sa sveštenstvom. Prisutni su potom čuli himne Republike Srbije i Republike Francuske, koje su izvela kulturno-umetnička društva pariskog regiona, nakon čega su usledili govori zvaničnika.



Govori zvaničnika
Nakon parastosa koji je služio vladika Justin sa sveštenstvom, uz intoniranje himni Srbije i Francuske, prisutnima su se obratili brojni govornici — predsednik udruženja “Svi Srbi u Parizu” Saša Pešić, direktor uprave za saradnju sa dijasporom Vladimir Kokanović, francuski senator departmana Val de Marne Akli Mellouli, ministar bez portfelja u Vladi Srbije zadužen za dijasporu Đorđe Milićević a pročitan je govor Njene ekselencije Ane Hrustanović Ambasadorke Republike Srbije u Parizu, koja je malo kasnila iz opravdanih razloga.
Vladika Justin je posle pomena u emotivnom govoru podsetio na strašnu cenu slobode:
„Poginula je trećina naših najboljih ljudi – milion i trista hiljada života dato je za slobodu Evrope i sveta. Srbija i Srbi su se uvek borili za ljubav, slobodu i mir, za poštovanje drugoga i drugačijeg. Taj duh, od Kosova do danas, Srbija je skupo platila.“


U ime organizatora obratio se Saša Pešić koji je naglasio da srpska dijaspora u Francuskoj nikada nije bila snažnija, složnija i jednistvenija, istakavši:
„Tokom Velikog rata, srpski i francuski narod delili su iste rovove, iste patnje, iste snove o slobodi. Na Solunskom frontu, rame uz rame, borili su se sinovi Srbije i Francuske, verujući u iste ideale – u pravdu, slobodu i čast. Francuska je bila majka srpske dece posle rata, kada je hiljade naših siročića našlo utočište u francuskim porodicama. Srpska deca su tada učila ne samo jezik Francuske, nego i jezik prijateljstva – koji i danas govorimo srcem.“
Francuski senator Akli Mellouli istakao je pored naglašavanja istorijskih veza dva naroda i značaj prijateljstva između Srbije i Francuske, a samo prisustvo francuskih zvaničnika na ovom mestu pokazuje koliko Francuska poštuje svoje srpske saveznike i zajedničku istoriju koja ih povezuje.
Nad belim krstovima, gde istorija diše u tišini, sjajni direktor uprave Vladimir Kokanović je poručio:
„Danas stojimo na mestu večnog doma naših predaka i junaka, gde ćutanje govori glasnije od svake reči, gde istorija nije zapisana, već uklesana u svaku humku i svaku travku ovog svetog tla.“


U svom emotivnom govoru Ministar Đorđe Milićević podsetio je da su žrtve srpskog naroda bile ogromne, ali i da su postale temelj identiteta i slobode:
„Srbija je u Velikom ratu izgubila svakog trećeg čoveka, svaki drugi muškarac nije se vratio. Ali to je bio rat koji je opredelio Srbiju – pokazao da je bila na pravoj strani, na strani dobra.“
Program je upotpunila Srpska dopunska škola pariskog regiona, a članovi kulturno-umetničkih društava „ANIP Oro“, „Izvor“ i „Mladost“ izveli su dirljive pesme „Tamo daleko“ i „Kreće se lađa francuska“, dok je pesmu posvećenu srpskom vojničkom groblju, autora Minka Spasojevića, interpretirala Jelena Radenković. U narodnim nošnjama bili su prisutni i članovi Kud-a Biseri.
Na kraju, u dostojanstvenoj tišini, položeni su venci u ime građanstva, državnih delegacija Srbije i Francuske, udruženja, organizatora, pojedinaca, Ambasade Republike Srbije a posebna čast je bila što je i gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo poslala venac u ime grada Pariza. Ceremonija je završena pozdravljanjem zastavnika i posluženjem za prisutne koje je i ovog puta pripremio naš čuveni restoran “Balkan Montreuil”. Ovaj svečani skup u Tijeu još jednom je podsetio na žrtvu srpskog naroda u Velikom ratu i neraskidivo prijateljstvo između Srbije i Francuske, koje traje više od jednog veka.