
„Tesno je, ima samo tri kauča. Leti kad je baš vrućina, odemo nas dvojica na gornji sprat. Tamo je jedan krevet i nemaju vrata, pa se možemo bar malo rashladiti. Zimi je mnogo teško. Ne možemo ni da dišemo kada tata stavi drva da se ugreje soba”, rekoše Marko i Boris. A društvo, dodatno smo upitali?
„Društva nema. Malo u školi što ostanemo na terenu da se poigramo i to je sve. Neće niko ni da se druži sa nama, kažu da smo siromašni”, tužno su dodali.
Ovi hrabri momci nedavno su i ugasili požar kad se odžak zapalio. Prvi su reagovali i sprečili da se proširi na celu kuću. Ostaci toga još su vidljivi i nesanirani.
Paket jaja, džak brašna, vekna hleba i kesica kokica na starom televizoru vrlo verovatno će biti na višednevnom meniju. Trude se makar za decu uvek nešto da bude. Bez ormara, frižidera, stola za ručavanje… Umesto stolica, koriste cigle! O uslovima za učenje, izlišno je govoriti. Ipak, uprkos svemu, ta tamna soba je uredna, sa sve pod konac rasprostretim i usisanim tepihom. Tamu, osim dnevne svetlosti, razgone jedna sijalica i nekoliko traka sa šarenim lampionima. Poslednji pokušaj roditelja da deci makar na ovaj način približe radost praznika!
Marinkovići ne žele da pokleknu. Domaćin, građevinac i fizikalac, uspeo je u sklopu te udžerice da ozida izdvojeno kupatilo, kakvo takvo. Da imaju bar negde da operu zube i ruke.
nastavak na sledećoj stranici