
Život srpske dijaspore u Parizu nije jednostavan. To je život između dva doma, dve svakodnevice i stalnog unutrašnjeg preispitivanja. Radni dani prolaze u ritmu pariskog metroa, fakulteta i poslova, dok se misli često vraćaju „dole“ – u Srbiju, mesto koje nikada ne prestaje da bude prisutno, čak i kada je daleko.
Srpska zajednica u Parizu danas je raznolika i brojna. Čine je građevinski radnici, studenti, mladi profesionalci, zdravstveni radnici, umetnici i porodice koje ovde žive decenijama. Iako različitih puteva, mnoge povezuje isti osećaj – pripadnost koja se ne meri adresom, već sećanjima, jezikom i stalnom vezom sa domovinom.
Jedna studentkinja iz srpske dijaspore u Parizu svoju priču opisuje ovako:
„U Parizu sam već dve godine. Studiram, a i porodica mi živi ovde. Na papiru, sve deluje stabilno – škola, grad, mogućnosti. Ali nostalgija za domovinom je stalna, naročito kada se u Srbiji dešavaju važni događaji, a ti nisi dole, kako mi ovde kažemo – nisi u Srbiji. Tada udaljenost postaje mnogo veća od kilometara.“
nastavak na sledećoj stranici