
Interdecilni odnos, koji odgovara odnosu između najviših i najnižih plata, što je mera disperzije plata, je, dakle, 2,9. U javnom sektoru, srednja neto plata u ekvivalentu punog radnog vremena bila je 2.180 evra mesečno u 2021. Raspon plata je generalno uži nego u privatnom sektoru: 9. decil (3.520 evra) je 2,3 puta veći od 1. decil (1.510 evra).
RODNE NEJEDNAKOSTI SE SMANJUJU
Što se tiče nejednakosti između žena i muškaraca, u privatnom sektoru zaposlene zarađuju u proseku 15,9% manje od muškaraca u ekvivalentu punog radnog vremena, odnosno za isti obim posla (cifre iz 2020. godine). Ovom jazu u platama dodaju se i nejednakosti u obimu posla, pri čemu žene češće rade sa skraćenim radnim vremenom i ređe tokom godine nego muškarci.
Koncept prihoda od zarade, sve naknade koje zaposleni stvarno primaju bez obzira na obim posla u toku godine, uzima u obzir ova dva izvora razlike: u privatnom sektoru žene stoga primaju u proseku prihod od plate 24,5% manji. nego kod muškaraca, jaz od 9,2 poena manji od onog iz 1995. godine (33,7%).
Ove nejednakosti su niže u javnoj službi: razlika u platama u ekvivalentu punog radnog vremena između žena i muškaraca je 13,1%, au prihodima od plata 16,5%. Međutim, ove nejednakosti se smanjuju brže: jaz u prihodima se smanjio za 2,2 poena između 1995. i 2020. godine.