
Dok se košarkaški teren Evrobasketa trese od uzbuđenja, vest koja je odjeknula kao grom iz vedra neba donela je trenutnu tišinu. Kapiten, lider i srce naših „Orlova“, Bogdan Bogdanović, moraće da napusti borbu. Ruptura zadnje lože nije samo povreda, to je udarac na dušu tima, na planove i na nade miliona navijača koji su verovali u magiju njegovog šuta i neustrašivog duha. Nećemo gledati našeg kapitena do kraja prvenstva.
Bogdanović je više od igrača. On je simbol borbe, upornosti i nepokolebljive vere u pobedu. Kada je sa ponosom nosio dres, nosio je i sav teret nacije, očekivanja i želju za uspehom. Njegov izlazak s terena nije bio samo trenutak fizičkog bola, već bolnog rastanka od saigrača u ključnim trenucima. Ali baš tu, u toj tami, rađa se novi plamen.
Ovaj trenutak nije kraj, već prelomna tačka. Tim sada stoji pred iskušenjem. Hoće li padati ili će ustati? Istorija nas uči da srpski sportski duh nikada ne posustaje. Padali smo, ali smo se uvek podizali jači. Ne, nećemo tražiti izgovore u odsustvu našeg kapitena. Njegova povreda će biti motiv.
Sada je vreme da se pokaže snaga kolektiva, da se istaknu neki novi heroji. Mlađi igrači će morati da preuzmu teret, da se vinu u visine i da pokažu od čega su satkani. U svakom srcu „Orla“ kucaće i Bogdanovo srce. Naša snaga nije u jednom čoveku, već u zajedništvu, u bratstvu na terenu koje je jače od svake povrede.
Neka povreda našeg kapitena bude opomena i podsetnik. Podsetnik da se borba nikada ne završava, da je dres Srbije najveća čast i da za njega treba dati sve, do poslednjeg daha. Verujemo u naše momke, u njihovu hrabrost, borbenost i talenat. Pokazaćemo Evropi da smo, bez obzira na sve, i dalje sila s kojom treba računati. Jer Srbija je uvek bila jača kada su joj svi predviđali pad. Sada je trenutak da to ponovo dokažemo.
Iako neće biti na terenu, znamo da će Bogdan biti uz svoje saigrače duhom i srcem. A mi, navijači, bićemo uz njih. Zato, glavu gore, momci. I za kapitena, i za Srbiju!
izvor informacije: Meridian sport