
Reci nam nešto o sajmu slavistike.
Predstavljao sam institut slavistike na jednom sajmu u Parizu, na sajmu balkanskih knjiga. Nekad je taj sajam bio popularan, ali godinama se dosta izmenio, napustile su ga skoro sve države bivše Jugoslavije. Imao sam želju da se pridružim članovima tog sajma i da im pomognem da vrate naše države, ali sam vrlo brzo shvatio da su bili nezainteresovani. Onda sam jednostavno predložio mom mentoru na Sorboni, koji je inače direktor katedre za slavistiku, sajam slavistike. Sajam na kojem bi bila u fokusu slovenska kultura. Vrlo brzo sam dobio veliku podršku, prvo od Milana Kundere, pa onda od Emira Kusturice i vrlo brzo od svih kulturnih centara. Sajam će se održati 1. oktobra na Sorboni i u kulturnim centrima.
2020. godine si otvorio izdavačku kuću SLAVITUDE u Francuskoj. Kojim ciljem ?
SLAVITUDE sam pre svega otvorio kao udruženje koje će promovisati slovensku kulturu u avgustu 2020, ali sam dodao da ćemo se baviti i izdavaštvom. U oktobru 2020. smo konačno počeli da radimo kao izdavačka kuća. Cilj je kratak i jasan, promocija slovenske kulture. Skoro smo objavili jedan regionalni zbornik, Nova BHCS poezija. Uskoro ćemo objaviti zbirku pesama Vladane Perlić, „Isus među dojkama“ i roman Muharema Bazdulja, „Koncert“. Imaćemo i jednog poljskog pesnika u avgustu.
Koliko je teško očuvati srpski identitet onima koji se rode u Francuskoj i od čega zavisi najviše, po vama, izbegavanje vrtloga asimilacije ?
Pa znate kako, ja lično mislim da nije tako teško. Pre svega, Francuska kao zemlja ne pokušava da uguši taj identitet. A ne smatram da je asimilicija kao vrtlog, naprotiv, mislim da je moguće asimilirati se i sačuvati svoje poreklo. Asimilacija ne znači promeniti ime i prezime, pa i veru… Kad poznajete francusku istoriju, onda shvatite da možete biti Francuz i kad se zovete Živko Vlahović. Uvek sam pričao za sebe da sam Francuz, rođen sam u Francuskoj i odrastao sam u francuskoj kulturi, kao i u srpskoj. Ja sam u stvari Francuz poreklom iz Srbije, Pravoslavac koji je ponosan na svoje korene i zato ih i promovišem u Francuskoj. Roditelji igraju takođe veliku ulogu u očuvanju srpskog identiteta, ali u jednom trenutku mora osoba sama da se pozabavi time. Nažalost, to se sve manje viđa…

nastavak na sledećoj strani