

Veče je predstavilo bogat izbor Bećkovićevih pesama prevedenih na francuski jezik, među kojima su i „Kad dođeš u bilo koji grad” u prevodu Velimira Popovića, „Bogorodica Trojeručica”, „Hleba i jezika”, „Majka”, „Kralj Petar II”, „Tamo daleko” i mnoge druge. Poseban doprinos dali su prevodioci Simona Dmitrović, Živko Vlahović, Ljuba Mihailović, Katarina Mihailović i Milinko Spasojević.
Ljubaznošću profesora Milivoja Srebra sa Univerziteta Bordo–Montenj, koji priprema antologiju „Anthologie de la littérature serbe”, publici je predstavljen i prevod pesme „Kad bih znao da bih se ponosno držao”, koji su priredili Vladimir André Cejovic i Anne Renoue.

Poetsko veče su zabeležili francuski novinari, foto-reporter Milojko Milanović, TV autor Vladan Jočić i novinar Goran Čvorović, čime je događaj dobio i značajnu medijsku pažnju. Prvi zrak, svojoručno napisan Matijin, poslala je koleginica Nevena Brkić iz Kranja.
Na kraju večeri, u atmosferi prožetoj emocijama, zahvalnost je upućena svima koji su doprineli ovom jedinstvenom susretu srpske poezije i francuske kulture. Poetsko veče Matije Bećkovića na Sorboni pokazalo je da poezija ne poznaje granice. Ona je – večna.