
Pravni okvir i ljudska prava
Iako trenutni zakon iz 2004. godine zabranjuje nošenje verskih simbola u državnim školama, on ne uključuje javna mesta, kao što su ulice, gradske vlasti i univerziteti, gde ljudi još uvek imaju pravo da nose veo. U vezi sa ovim pitanjem, zamenica EPR-a za Hauts-de-Seine, Maud Bregeon, podsetila je da „nijedna demokratija na svetu“ ne zabranjuje nošenje marame u javnim prostorima.
Takođe, sloboda savesti i veroispovesti je zagarantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (EKLJP) u članu 9, kao i francuskim ustavom u prvom članu. Međutim, oba teksta imaju prednost nad običnim zakonima u pravnoj hijerarhiji. To znači da, iako nije zabranjeno preduzimanje mera u ovoj oblasti, ti zakoni postavljaju ograničenja. Na primer, Evropski sud za ljudska prava (ECHR) navodi da „sloboda ispovedanja vere“ može biti ograničena samo u interesu „javne bezbednosti“, „zaštite reda“ ili „zaštite prava i sloboda drugih“.
Pozicija Nacionalnog skupa i Ministarstva unutrašnjih poslova
Predsednik Nacionalnog okupljanja, Jordan Bardela, smatra da je zabrana nošenja vela na javnim mestima „dugoročni cilj“, dok ministar unutrašnjih poslova Bruno Retailleau, odgovoran i za verska pitanja, izjavio je „Dole veo“ na mitingu protiv islamizma u Domu Pariza 26. marta. Takođe, bivši predsednik Nicolas Sarkozy je 2016. godine podržao sličnu ideju, naglašavajući važnost „principa sekularizma“.