
U mnogim zemljama širom sveta, kraj oktobra obeležen je šarenim maskama, bundeva-lampama i kostimima veštica, duhova i vampira. I dok se u Srbiji ovaj običaj tek stidljivo uvozi, srpska dijaspora u inostranstvu gotovo svake godine dolazi u situaciju da ga – htele to ili ne – proslavlja.
U školama u Francuskoj, Nemačkoj, Kanadi, Australiji i širom Evrope, maskenbal povodom Noći veštica postao je obavezan deo školskih i vrtićkih aktivnosti. Deca donose slatkiše, prave ukrase, a roditelji se često nađu u dilemi: da li da učestvuju u „zabavi“ koja nema nikakve veze sa njihovim nasleđem i verom, ili da izdvoje dete i time ga učine „drukčijim“ u očima vršnjaka?
Zato mnogi roditelji iz srpske dijaspore kažu da su „primorani“ da slave Noć veštica – ne zato što to žele, već zato što ne žele da njihova deca budu isključena. Društveni pritisak, školske obaveze i želja da se dete ne oseća odvojeno često prevagnu nad duhovnim uverenjima.
S druge strane, ima i onih koji smatraju da se ovaj praznik može „pripitomiti“ – da postane samo vesela maskarada, bez paganskog značenja. Neki Srbi u dijaspori ga doživljavaju kao priliku da deca nauče o različitim kulturama i da se zabave bez dublje simbolike.
nastavak na sledećoj stranici