Šta ako, ipak, požele da ostanu u Srbiji?
– Kad bi i pokušali da se oprobaju u nekom biznisu, morali bi da imaju neku ušteđevinu, a ne samo ideju koja će u narednih četiri-pet godina biti održiva. I država bi morala da im pomogne da prevaziđu taj period dok im biznis ne profunkcioniše. Zato se pitam koji je to mali biznis koji nije rizičan i u normalnim okolnostima, a kamoli u ovakvim prilikama. I, na kraju krajeva, nema Srbija toliki ćup iz kog treba da vadi novac kako kome zatreba – napominje prof. Savić, i dodaje da se otežavajuća okolnost krije i u našem sklopu nacije jer u Srbiji ljudi neće da rade bilo šta, iako postoji dosta poslova gde ima mesta za nove radnike.
– Recimo, ima posla u poljoprivredi, ali razumem ljude jer ne mogu da žive samo od sezonskih plata, od honorarnih i privremeno-povremenih poslova – dodaje on.
Zbog pandemije, nezaposlenost će se i dalje povećati. Neke privredne delatnosti, kao što je inostrani turizam, smanjiće broj zaposlenih i teže će se prilagoditi novonastalim uslovima. Pojedina radna mesta nestaće usled promena u načinu funkcionisanja privrede i društva.
Kako ističe prof. dr Vladimir Grečić, član Srpske akademije ekonomskih nauka i ekspert za migracije, dodatni faktor koji determiniše uslove na tržištu rada Srbije jesu i naši migranti povratnici iz inostranstva, čiji je broj procenjen na oko 400.000.
nastavak na sledećoj strani